Privrženost se može definirati kao trajna emocionalna veza koja ujedinjuje dvije individue. Emocionalna veza ili attachment počinje se razvijati između majke i djeteta već prvih dana nakon djetetovog rođenja.
Koncept attachmenta u psihoanalitičku teoriju uveo je John Bowlby, nakon promatranja djece u dječjim domovima. On je prema njihovu ponašanju zaključio da je psihološka potreba za osobom koja brine za njih jača i važnija od potrebe za hranom. Nadalje je utvrdio da kod malog djeteta ili dojenčeta očekivanja o prisutnosti majke polako rastu u toku cijele prve godine i imaju tendenciju pojačavanja.
Što je odnos majka-dijete bolji, osoba će u kasnijim fazama odrastanja i u odrasloj dobi imati više bazičnog povjerenja i bit će sklona da stupa u odnos s drugim ljudima bez prevelikog opterećenja, bez potrebe za idealizacijom ili obezvređivanjem, bez suvišnih projekcija, smireno i s očekivanjem dobroga.
Odnos rane privrženosti temelj je na kojem se grade svi daljnji odnosi u životu- prijateljski, partnerski, odnosi sa svojom djecom. Kakvi ćemo biti sa svojom djecom uvelike ovisi i o našim ranim iskustvima. Ako su se prema nama neadekvatno odnosili, postoji velika šansa da ćemo to i ponoviti ukoliko to ne posvijestimo i ne proradimo. Taj začarani krug nesigurne privrženosti moguće je prekinuti uz nečiju pomoć i stručno vodstvo. Djeca ne moraju nositi teret nesretnog djetinjstva svojih roditelja, a i za samog roditelja to znači jedno oslobađajuće iskustvo.
Program za roditelje zamišljen je u trajanju od četiri susreta na kojima ćete saznati više o psihosocijalnom razvojnom modelu (E. Erikson), modelima privrženosti te kako kroz igru poticati razvoj djeteta. Rad će se odvijati u manjim grupama i na taj način moći ćemo pronaći odgovore na neke Vaše trenutne dileme i pitanja.
Ukoliko je ova tema kod Vas izazvala interes ili poticaj za daljnje učenje, slobodno se obratite.
Prijave traju do polovice maja mjeseca, kada je u planu početak programa.